Panika zbog moguće kandidature Stefana Mitrovića.
Ukoliko dođe do kandidature Stefana Mitrovića za gradonačelnika Bijeljine, koji bi mogao da bude vanstranački kandidat ispred jedne od partija, Mitrovic ce imati podrsku Aleksandra Vucica, saznaje ekskluzivno portal OZNA.info.
To bi značilo da se konačno i Republika Srpska okrenula pravom putu u lobiranju mladih i perspektivnih kadrova koji nemaju “simptomatične ili kupljene diplome” s obzirom da je Mitrović specijalističke studije završio u Londonu. Opšte je poznato da su studiji u Londonu među najcijenjenim ne samo u Evropi nego u svijetu, te nije čudo upravo kadrovi iz Londona imaju najjače veze u svijetu. Kandidatura Mitrovića bila bi pokazatelj da postoje oni kojima su od ličnih preči interesi Republike Srspke, te da se Republika Srspka ugleda na Srbiju, da mladost i stručnost budu najbitniji segment društva, sto premijer Aleksandar Vučic potencira i daje maksimalnu podršku kandidaturama mladih kadrova kao Dimitrij Medvedev koji se dugi niz godina zalaže za mladi kadar.
Stefan Mitrović, koji u svojoj biografiji već ima poziciju savjetnika Republike Srpske za poreske i inspekcijske poslove i sin je narodnog poslanika Vojina Mitrovica i ugledne doktorice Nele Mitrovic, bez sumnje čeka sjajna karijera. Mada ovakvi kadrovi prije ili kasnije odlaze u svijet, jer se nakon školovanja u Londonu stiču veze u svijetu, koje su uslov za brojne međunarodne pozicije, Mitrovic ne zeli da napusti Srpsku iako to moze kada pozeli.
On bi mogao da nastavi stopama Vuka Jeremića koji se isto školovao u Londonu, diplomirao je teorijsku i eksperimentalnu fiziku na Kembridžu, nakon čega je završio magistarske studije iz oblasti državne administracije na Harvardu. Zahvaljući upravo vezama tokom studija, Vuk Jeremić, koji je bio šef diplomatije Srbije, za predsedavajućeg Generalne skupštine Ujedinjenih nacija izabran je 8. juna 2012. godine. Na toj funkciji bio je od 18. septembra 2012. do 17. septembra 2013. godine. Jeremić je na ovu poziciju imenovan kao visokoobrazovana ličnost, sa razvijenim kontaktima u svijetu.
Zbog svega toga vlada prava panika među Mitrovićevim rivalima Mićom Mićićem, kadrom SDS-a koji je trn u oku predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku i lideru ove partije jer SNSD nikada nije dobio izbore u Bijeljini, a samim tim ni funkciju gradonačelnika. Upravo zbog tog očaja, Dodik, koji ne podnosi poraze, “teškog srca” pristao je da kandidat SNSD-a i još nekoliko partija bude Zlatko Maksimović, direktor Doma zdravlja Bijeljina.
O Maksimoviću ako ikada u Republici Srpskoj zavlada pravda i budu doneseni adekvatni zakoni o utvrđivanju porijekla imovine, bez sumnje, pobrinuće se nadležni istražni organi.
O njegovom moralu je suvišno pričati, izdao je SDS jer nije mogao srušiti Mićića, a tokom svih godina zaklinjanja u SDS “šurovao” je sa SNSD-om. Imao veze u Fondu zdravstvenog osiguranja RS, “dilove” sa ministrima zdravlja.
U toj kombinatorici Dom zdravlja Bijeljina imao je redovne tranše i iz budžeta Grada Bijeljina, ali i sve regulisano sa republičkim zdravstvenim institucijama. Čudno zar ne?!.
Nije ako se “sjedi na dvije ili više stolica”. O tome najbolje govori izreka “Nema vječitih neprijatelja, postoje samo vječni interesi”. Bez sumnje Maksimović je sjajan menadžer, jer je Dom zdravlja u Bijeljini skoro privatizovan. Ljekari smiju da propisuju samo lijekove određenih zdravstvenih ustanova. Slučajno?!. Naravno ne. Farmaceutski lobiji.
Zašto tu ne smiju doći predstavnici Lek Ljubljane I mnogih drugih uglednih farmaceutskih kuća. O privatnim milionskim investicijama doktora Maksimovića i da ne govorimo. Kako on kaže, on je iz bogate porodice iz Crnjelova, a vjerovatno da uz Savu imaju “nepresušni rudnik zlata”. A gdje su njegova brojna kumstva te finansiranje i izdržavanje siromašnih porodica za rad ugleda ovog “humaniste”, o tome da i ne govorimo. Od čega, poslaničkog dodatka u Narodnoj skupštini Republike Srpske i direktorske funkcije.?! Zašto tako ne mogu i drugi direktori mnogo jačih institucija i ustanova na opštinskom i republičkom nivou.
Zlatko Maksimović
Doc.dr Zlatko Maksimović, prema zvaničnoj biografiji, Medicinski fakultet u Beogradu upisao je školske 1989./1990. godine, a diplomirao u julu 1995. godine. Nakon toga je upisao Magistarske studije na smjeru Vaskularna hirurgija sa angiologijom oktobra 1995. godine na Medicinskom fakultetu u Beogradu.
Nakon obavljenog opšteg ljekarskog staža, položio je Stručni ispit za Doktora medicine u julu 1996. godine, te upisao specijalizaciju iz Opšte hirurgije, a rješenje o radnom odnosu na neodređeno vrijeme u Opštoj bolnici “Sveti Vračevi” u Bijeljini dobio je u junu 1997. godine.
Magistarsku tezu uspješno je odbranio u maju 2001. godine na Medicinskom fakultetu u Beogradu. Specijalistički ispit iz Opšte hirurgije položio je 2002. godine na Medicinskom fakultetu u Beogradu.Doktorsku disertaciju odbranio je 2011.godine.
Prema kazivanju doktora iz bijeljinske bolnice, u bijeljinsku bolnicu doveo ga je njegov stric Živan /očev brat/, inače profesor na Medicinskom fakultetu u Beogradu, i rekao “evo vam ga neka nešto radi, možda nešto i nauči”.
Tada je direktor bolnice bio doktor Kićanović. Postoji anegdota koju znaju svi bijeljinski kada je u to vrijeme doktor Maksimovića jedan u bolnici posjetioje otac. Kolegama na hirurgiji ga je predstavio kao ne kao svog oca,nego je rekao: ,,Ovo je Živanov brat,,. Bilo ga je iz njemu poznatih razloga sramota rođenog oca, poljoprivrednika koji je proizvodio lubenice i školovao Zlatka i sestru. Kako saznajemo, mnogim doktorima u Domu zdravlja prijeti, ali svi o tome ćute, jer se plaše za radno mjesto. Tako je za kaznu nedavno prebacio doktora u Žabare. Iako javno priča o bogatstvu njegove porodice, kako saznajemo, u kući u Crnjelovu mu je 2005.godine bila zemlja, nije imao pod.
Mićo Mićić
Prema zvaničnoj biografiji na sajtu Grada Bijeljine, aktuelni gradonačelnik Bijeljine završio je Srednju tehničku školu u Bijeljini. Fakultet za fizičku kulturu je završio 1981. godnine u Sarajevu.
Od 1981. do 1996. godine radio je kao profesor u Srednjoškolskom centru u Kalesiji i Srednjoj tehničkoj školi „Mihajlo Pupin“ u Bijeljini. U Аdministrativnoj službi opštine Bijeljina počeo je da radi 1996. godine na dužnosti načelnika Odjeljenja za boračko-invalidsku i civilinu zaštitu i tu dužnost je obavljao do 2000. godine.
Od 2000. godine bio je ministar za izbjeglice i raseljena lica u Vladi Republike Srpske, a od 2003. godine ministar rada i boračko-invalidske zaštite.
Na lokalnim izborima 2005. izabran je za načelnika Opštine Bijeljina, a na ovu dužnost je reizabran 2008. godine.
2012. izabran je za prvog gradonačelnika u istoriji Bijeljine.
Međutim,, indikativno je zašto u zvaničnoj biografiji ne piše da je prije nekoliko godina magistrirao na DIF-u pri Univerzitetu Srpsko Sarajevo. Magistratura je bila slučajno ili ne u subotu, što je čudno zar ne?!.